Dobrih vila ipak ima

         U prošloj smo priči upoznali Pamelu, kao dobru i vižlastu kujicu, koja je, eto, zbog dječačke obijesti počela napadati djecu. Ali, ne svu djecu. Samo onu s đačkim torbama na leđima. Saznali smo i tko je glavni krivac za takvo Pamelino ponašanje. I, što je najgore, da je Pamela upravo zbog kolovođe dječačke obijesti u smrtnoj opasnosti. Opasnosti da je lovac, otac kolovođe obijesnih klipana, ubije.

         Dvije su sestre bile očajne. Više se nisu usudile puštati Pamelu iz kuće. Izašle bi, navečer, s njom samo na tren, tek toliko da Pamela obavi svoje prirodne potrebe. A, za to vrijeme bile su u strahu ne će li se odnekuda pojaviti banda izazivača, ili još gore lovac sa svojom dvocijevkom.

         Jadne nisu znale što uraditi. Mogle bi Pamelu odvesti k svojima na selo. Tamo bi bila sigurna od malih izazivača i lovca s duplonkom.

Ali, njihovo je selo daleko. U vlak s Pamelom ne smiju. U autobus još manje. Da je Pamela samo malo manji pas, strpale bi je u košaru i nekako prošvercale vlakom. Ovako im nije preostalo drugo doli čekati. Pa, što bude.

         Ali, dobre vile odlučiše umiješati se.

         Dvije sestre osim rodbine na selu imaju i neku jako daleku rodbinu, muža i ženu, na radu u Njemačkoj. S tim se rođacima viđaju jako rijetko, jer Njemačka baš i nije blizu, a oni im baš i nisu jako blizak rod, iako su iz istoga sela.

Ta su žena i muž krenuli kući, nakon dugo godina rada u Njemačkoj, upravo onih dana kad su dvije sestre pomišljale da je s Pamelom sve svršeno.

Nakrcali su auto svime što su u teškim godinama gastarbajtanja stekli i krenuli kući. Vozili su dugo i sretni i zadovoljni prešli našu granicu.

Prešli su oni već i Savu i bili nadomak Zagrebu, kadli se umiješaše dobre vile.

Žena se odjednom sjetila da oni negdje usput, u nekakvom Samoboru, imaju svojtu. I, kad su već tako reći usput, predloži žena da tu svojtu posjete. A, ta svojta bile su upravo naše dvije sestre.

Muž baš i nije bio oduševljen. Vozio je dugo i jedva čekao da stignu kući, a sada bi trebalo vraćati se i tražiti nekakav Samobor u kojemu još nikada nisu bili. A, do njihova sela još je dug put.

Ali, žena je odjednom postala uporna. Jesu li na tu upornost utjecale dobre vile, ne zna se.

Zna se samo da je muž ipak okrenuo auto, i za neko vrijeme našli su se u Samoboru, pred kućom gdje su stanovale dvije sestre s Pamelom.

Neočekivanom i neplaniranom susretu svi su se radovali. Sestre su predložile da njihovi rođaci prespavaju kod njih. Ipak, do njihova sela dug je put. Tu ponudu rođaci nisu htjeli prihvatiti, i nakon kratkoga odmora počeše se opraštati. I, već su bili u autu, kadli se dobre vile ponovno umiješaše. Nisu one uzalud skrenule rođake s najkraćeg puta kući.

Sada su dobre vile začarale muškoga člana obitelji gastarbajtera. Rođak se odjednom oduševio Pamelom, njezinim izgledom i umiljavanjem. I, poželio upravo takvoga psa.

A, dvije su sestre tada ispričale svoje i Pameline nevolje.

Bez mnogo razmišljanja, naši su gastarbajteri odlučili povesti Pamelu u njihovo selo, gdje sigurno ne će biti u opasnosti da je nekakav lovac ubije. Jer, u njihovu selu svaka kuća ima po više životinja. I, po najmanje jednoga psa. I, ni jednom djetetu nije ni na kraj pameti da bilo kojega psa izaziva.

Ali, auto naših gastarbajtera bio je prepun stvarima. Nije bilo mjesta ni za iglu a kamoli za Pamelu.

I, ponovno se umiješaše dobre vile. Žena se dosjetila da bi Pamelu mogla uzeti u krilo, pa makar kako to na dugom putovanju bilo neudobno.

Tako su i učinili.

Kasnije smo saznali da su se djeca u selu jako obradovala Pameli, jer Pamela se s djecom jako rado igrala. Jednako kao i oni s njom.

A, u selu nije bilo razmaženih gradskih klipana koji bi je izazivali.

I, nikada više nije napala ni jedno dijete.