Tri Arnijeva fašnika
Jutros je gazdarica odlučila povesti Arnija u šetnju. Ali, ne bilo kakvu šetnju. U dućan, na primjer. Ili, na izbore. Izbori su ionako prošli.
Odlučila je povesti Arnija na fašnik. Danas je u programu dječji korzo, ili kako se to već zove.
Arni se silno obradovao fašniku i odmah je odjurio pitati Bubu što je to fašnik.
Ali, Buba je netragom nestala. Sakrila se čim je gazdarica počela pripremati ogrlice i lajne. Da i ona slučajno ne bi morala ići u šetnju. Jer, kao što znate, Buba ne voli ni ogrlicu, ni lajnu, ni šetnju. A, fašnik još manje.
Gazdarica je lijepo počešljala Arnija i on je već čekao pred vratima. Ali, danas, osim češljanja, Arni je dobio i kapicu na glavu. Trebao je glumiti Djeda mraza.
Arni je bio jako ponosan i odmah je odjurio u potkrovlje da se pokaže Bubi. Jer, Arni točno zna gdje je Bubino skrovište.
Ali, da. Još nije preskočio ni tri štenge a već mu je kapa pala s glave. Tako da se nije mogao ni pokazati Bubi. Uhvatio je kapu zubima i donio gazdarici: «Daj mi to malo bolje pričvrsti. Vidiš da mi pada.»
Ali, kapa nije imala nikakve vrpce za vezanje, pa je gazdarica Arniju samo malo jače nabila kapu na glavu. E, sad je Arni bio spreman za poći. I, lijepo je čekao da mu se otvore kućna vrata.
Kao i svaki puta, Arni se sjurio do dvorišnih vrata, ali mu je pri toj jurnjavi opet pala kapa s glave. Ponovno je Arni donio kapu gazdarici, da mu je lijepo namjesti. Gazdarici nije preostalo drugo nego da još malo jače Arniju nabije kapu na glavu.
Gazdarici nije preostalo ništa drugo, nego Arniju skinuti kapu i ostaviti je kod kuće.
Arni nije imao ništa protiv. Ionako mu nije bilo jasno zašto bi se za nekakav fašnik morao maskirati.
Tako su gazdarica i Arni krenuli na fašnik. Nemaskirani. A, Buba i ja ostali smo kod kuće.
Očekivali smo da će naše nesuđene maškare na fašniku ostati cijelo jutro. Ali, to se nije dogodilo. Vratili su se ranije nego što smo mi očekivali.
Arni je na glavnome trgu neko vrijeme bio velika atrakcija. Divili su mu se svi koji su došli gledati maškare i čekali da se pojavi dječja povorka. Djeca, koja nisu bila u povorci, gladila su Arnija i češkala ga iz uha. To se Arniju jako dopalo i bio je jako zadovoljan.
Ali, Arnijevo zadovoljstvo pokvario je dolazak povorke. Ne zato što su sada svi gledali povorku. Gledao je i Arni.
Povorku su predvodila dva klauna, koji su jako prestrašili Arnija. Takvo nešto Arni još nije vidio, pa se stisnuo k gazdarici.
Iza klaunova, počela je povorka malih maškara. A, te su maškare stvarale takvu buku, da je Arniju odmah prisjeo fašnik.
Vriskanje maškara jako ga je prestrašilo, tako da se sklonio iza gazdarice. Kad joj već nije mogao skočiti u krilo, kao onda na izborima.
Gazdarici nije preostalo ništa drugo nego povesti Arnija kući. Što je Arni sa zadovoljstvom prihvatio.
Takav je bio gazdaričin izvještaj.
Arnijev je bio sličan, ali ipak malo drugačiji.
«No, kako je bilo na fašniku?» - pitala je Buba Arnija, pošto su se vratili.
«Avrrr!» - progunđao je Arni nezadovoljno, i odmah se zavukao u svoju «kućicu» ispod klupice u blagovaoni.
Već sam mislio da će tako završiti, ali kad sam prilegao poslije ručka, čuo sam nastavak razgovora Arnija i Bube. Ili, sam to samo sanjao. Sad više nisam siguran.
«Buba! Zakaj se ljudi maškaraju?» - pitao je tiho Arni.
«Vrag bi ga znao. To ti je nekakav stari običaj.» - odgovorila je buba, i dodala: «Onda ti se kojekako oblače i delaju svakojake bedastoće.»
«Hm! Da si bila tamo ne bi rekla da su bedastoće.» - nije se s Bubom mogao složiti Arni.
«Kak' to misliš. Pa kaj oblačenje u nekakve stare krpetine, farbanje po licu i kreveljenje nisu bedastoće?»
«Znaš Buba, meni to baš i ne miriši na bedastoće. Nego na nekaj drugoga. Lažeš li ti meni i gazdama, Buba?» - ražestio se Arni.
«Kaj si bedast. Pa lagati se ne smije. Jesi li vidio i jednoga psa da laže?» - ispalila je Buba s namjerom da umiri Arnija. Jer, Arni se počeo žestiti. Izgleda da ga je fašnik izbacio iz ravnoteže.
«A, jesi li ti Buba ikada ukrala nekakav oblizek sa stola? Ha?» - pitao je Arni dalje.
«Bože sačuvaj!» - skamenila se Buba: «Kakve ti to bedastoće padaju na pamet?»
«E, vidiš, Buba.» - sada je Arni podučavao Bubu: «Tam, na tom fašniku, na nekakvim transparentima, ili ne znam kako se to već zove, lepo ti je velikim slovima pisalo: LAGAT I KRAST PRI NAMI JE ČAST.»
«E, moj Arni, to ti je samo pri ljudima čast, ali ipak, ne svima.» - pokušala je Buba umiriti Arnija: «Pesi to ne delaju. To pri nama, pesima, nije čast.»
«A, kakvu su tek galamu delali. To je bolje da nisi čula.» - tužio se, sada već malo smirenije, Arni: «Deca su tak vriskala, da su mi skoro bubnjići popucali.
A, ona druga deca su puhala u nekakve fućkalke. Strašno. I, sve to bez razloga. Samo da se galami.»
Dodao je Arni još svašta na račun fašnika i ponašanja ljudi na fašniku. Nikako mu nije bilo jasno da to ljude zabavlja.
I, na kraju, dodao: «Znaš, Buba, meni su ova tri fašnika čist dost'.»
«Pa, ti si Arni čist pošandrcal od toga fašnika. Kak' sad najemput tri?»
«He! He! He!» - nasmijao se na kraju naš čupavi huncut: «Moj prvi fašnik, moj zadnji fašnik, i nikad više fašnik. To su ti, moja Buba, tri fašnika.»
bravenet.com