Arni, Buba i poledica
Ako se jutros niste poskliznuli i nešto slomili ili barem natukli, sigurno ste vidjeli na televiziji što je sve prouzročila točna vremenska prognoza. I, visoka spremnost naše zimske službe.
Naše su beštijice jučer prespavale vremensku prognozu, pa njih ne možemo optužiti da nisu bili spremni na poledicu. A, možda je i naša zimska služba prespavala vremensku prognozu. To se kod njih nikada ne zna.
Jutros su me Arni i Buba probudili na uobičajeni način. Prvo je došao Arni da ga malo počešem iza uha, a onda je došla Buba, koja je također iznudila malo češkanja.
A, obadvije naše beštijice očekivale su da ustanem, umijem se, obrijem i obavim jutarnju toaletu i pustim ih napolje da oni obave svoje jutarnje potrebe. I, malo jurcanja k tome.
To vam obično izgleda ovako.
Nakon što se poslije jutarnje toalete obučem i spustim u prizemlje, Arni i Buba već čekaju spremni pred kućnim vratima. To spremni znači da mirno sjede pred vratima, jer tako dugo dok ne sjednu nema izlaska na brijeg.
To oni dobro znaju i čim se ja pojavim mirno sjednu.
Ali oboje su napeti k'o puška.
Jer, po nekakvom njihovom nepisanom pravilu oboje moraju izletjeti istovremeno. A, onda počinje utrka 'ko će prije do vrha brijega.
Ja obično odmah otvorim vrata, da Arni i Buba ne moraju dugo i nestrpljivo čekati, a nakon što oni izlete napolje obučem cipele i vjetrovku. Tada i ja izađem za njima. Oni dotle već obave svoje jutarnje potrebe i čekaju da me dobro izjurcaju po brijegu. Na opće zadovoljstvo. Mislim na Bubu, Arnija i sebe.
Ali, danas se nešto promijenio redoslijed.
Čim sam otvorio vrata, Arni i Buba izletjeli su kao da su na olimpijadi.
Ja sam se počeo oblačiti. Ali, nisam još ni cipele zavezao, kadli su se Arni i Buba vratili. Djelovali su mi nekako zbunjeno. Kao da im se baš i ne izlazi.
To me jako začudilo, jer to nije uobičajeno. Njihovo jurcanje obično traje najmanje pola sata. Često i dulje.
Očito je da se vani događalo nešto što je ili prestrašilo Arnija i Bubu ili je na neki način utjecalo da svoje jurcanje jako skrate.
Kad sam se obukao hrabro sam izišao napolje, da Arniju i Bubi pokažem primjerom da smiju na brijeg. Naime, ima dana kada ih ne puštamo na brijeg. To je obično nakon kiše, jer tada se naše beštijice tako zablate da ih je teško očistiti.
Arni mi je davao nekakve znakove upozorenja, ali ja na to nisam obraćao pažnju. I Buba me nešto upozoravala.
Što su značila njihova upozorenja ubrzo sam saznao. Da nisam i ja prespavao prognozu vremena bio bih oprezniji.
Ovako sam istrčao na teren kao naši nogometaši i pozivao Arnija i Bubu da me slijede.
Ali, nisam učinio ni dva koraka i već sam tresnuo na tlo i počeo se sklizati nizbrdo. Jedva sam se zaustavio na onoj šljivi koju Arni inače obilno zalijeva.
Poledica je bila takva da se jednostavno nije moglo stajati.
Moju pozu, nakon pada, Arni bi u redovnim prilikama odmah iskoristio za trening hrvanja.
Danas nije. Samo je oprezno pipao prednjim šapama po skliskomu terenu i nije mu uopće padalo na pamet da napusti sigurno utočište ispred kućnih vrata.
Buba je sjedila pokraj njega. Oboje su čekali što će se dalje dogoditi.
Ja sam, kao Arni i Buba, mudro zaključio da je pametnije ne izlaziti na brijeg zbog strmine i jake poledice, pa sam beštijice poveo kroz hodnik na terasu. Terasa je ravna, pa sam na poledici očekivao drugačiji učinak.
Arni i Buba ponovno su izjurili kroz vrata na terasu. Ali, i terasa je bila skliska, pa su se oboje odsklizali do samoga ruba i da terasa nema čvrstu ogradu tko zna dokle bi odsklizali.
Ponovno su se Arni i Buba vratili pod krov balkona, gdje nije bilo poledice.
Tu su sjeli i čekali. I, nije im padalo na pamet da hodaju po skliskome terenu.
Ja sam pak zaključio da oni ipak moraju otići do mjesta gdje obavljaju svoje prirodne potrebe. Ali, nikakva uvjeravanja nisu pomogla. Arni i Buba jednostavno nisu htjeli na poledicu.
Nije mi preostalo drugo nego da im pokažem primjerom.
Ali, da bih to mogao trebao bih imati najmanje četiri noge, a ne samo dvije.
Ne moram vam opisivati kakvu sam sve predstavu izvodio dok sam odlazio do najudaljenijeg dijela dvorišta. Do one druge šljive, gdje naše beštijice obavljaju svoje prirodne potrebe.
Moje su vratolomije bile potpuno bezuspješne. Arni i Buba samo su me začuđeno gledali.
Tada sam se sjetio da smo mi nekada, kad je bila poledica, tlo posipavali pepelom. Ali, kako se mi grijemo na plin pepela nemam.
Onda sam se sjetio da se to može postići i pilovinom, koja mi je na sreću ostala od zadnjih akcija izrade kućica za ptica.
I, s tom sam pilovinom posipao put po kojem bi Arni i Buba trebali doći do one šljive.
Pozivao sam Arnija i Bubu da mi se pridruže i hrabro hodao po tome putu od pilovine.
Prvi se odvažio Arni, a onda mu se oprezno pridružila Buba.
Sve bi bilo u redu da Arni i Buba nemaju poprilično dlaka na šapama. A, pilovina se voli hvatati upravo na takve šape. Arnijeve naročito.
I, naše su beštijice ipak obavile ovo što ujutro uvijek čine i vratile se istim putem. Ja sam zadovoljno otvorio vrata i pustio ih u dnevni boravak.
Nisam se stigao ni presvući, kadli sam iz boravka čuo glasno negodovanje svoje supruge. Da ne kažem nešto gore.
Pogledao sam u sobu i imao što vidjeti.
Arni i Buba prvo su prošetali dnevnim boravkom i ostavili brojne otiske svojih šapa. Pilovine je bilo posvuda. A, na crnome tepihu bio je pravi ornament urađen pilovinom.
Ali, to nije bilo sve. Arni se odmah uvaljao na trosjed, a Buba na fotelj.
Ne moram opisivati kako su trosjed i fotelj izgledali. To možete zamisliti i sami. Ne treba vam mnogo mašte.
bravenet.com