Priča o Pameli
Pamelu sam upoznao prije mnogo godina. Još u vrijeme dok je Aska bila živa. Pamela je, s još dvije djevojke živjela u susjednoj ulici. One druge dvije djevojke bile su sestre. Pamela im nije bila ništa u rodu, ali one su jako voljele Pamelu. I, Pamela njih. Pamela je voljela i druge ljude, i pse, a djecu naročito. Ako ste sada pomislili na nešto o čemu se danas mnogo piše, pedofiliji i sličnome, prevarili ste se. Pamelu se ne bi moglo uvrstiti u takvo društvo. Iz vrlo jednostavnog razloga. Pamela je bila pas. Točnije mala vižlasta i vrlo draga kujica.
Dvije su sestre tada bile studentice. Pamela, jasno, ni u pseću školu nije išla. Ali, bila je vrlo dobro odgojen pas, vesela, razigrana, svakome bi rado prilazila i umiljavala se. Dok su sestre bile na predavanjima, Pamela bi dane provodila na balkonu njihova stana, koji gleda na ulicu. Zimi bi pak Pamela bila u stanu, da joj na balkonu ne bude hladno. Po povratku kući sestre bi ili prošetale Pamelu ili je jednostavno pustile na livadu iza kuće da se istrči. To još i danas čine mnogi vlasnici pasa u našoj okolici.
Pamela bi radosna obišla sve susjede i sa svima se pozdravila. I sa psima i sa ljudima.
Svi su susjedi voljeli Pamelu i pogladili bi je kad bi im prišla.
A, Pamela bi se previjala od sreće što je ljudi vole i glade.
Naročito je voljela djecu. Veselo bi trčala za njima, pa onda za nekakvom grančicom koju bi joj djeca za igru bacala. Zimi, pak, kad su se djeca sanjkala na obližnjoj livadi, Pamela bi trčala za sanjkama i veselo lajala.
Sve dok se nije dogodilo.
Jednog proljetnog dana Pamela je napala i ugrizla jednoga dječaka. Nitko to nije ozbiljno shvatio. Pa, ni dječak ni njegovi roditelji. Svi smo mislili da se to dogodilo slučajno. U igri.
Ali nije.
Nije prošlo nekoliko dana, Pamela je ponovno napala još jedno dijete. Sada je stvar već postala ozbiljna.
Pamela je odjednom počela napadati djecu. Prema odraslima se ponašala jednako prijateljski kao i prije.
Ali, Pamela nije napadala svu djecu.
Napadala je isključivo one koja su na leđima nosili školsku torbu.
Prema drugoj je djeci bila jednako prijateljski raspoložena kao prije, i veselo se s njima igrala.
Razloge takvome Pamelinom ponašanju saznali smo od prve susjede u njihovoj ulici.
Kroz tu su ulicu, pokraj kuće gdje je stanovala Pamela, u školu prolazila djeca iz obližnjeg naselja. I, tako usput pri prolazu, jedna je grupa zločestih dječaka izazivala Pamelu na njezinom balkonu, svaki puta kad bi prolazili u školu ili iz škole. Čak bi se putem oboružali nekakvim dugačkim štapovima i šibama, kojima bi boli i udarali Pamelu kroz ogradu balkona. I, uživali bi pritom kako se Pamela ljuti, a ništa im ne može.
Ali, Pamela je upamtila. Onaj tko nosi školsku torbu na leđima, zločest je, i treba ga kazniti. Što je ona činila kad god bi joj se pružila prilika.
Roditelji djece iz naselja počeli su prigovarati, jer Pamela je postala opasna za njihove razmažene klipane. Uzalud su dvije sestre i njihova susjeda dokazivali da Pamela napada samo one sa školskim torbama na leđima, jer je izazivaju i tuku pri prolazu u školu ili iz škole.
Naročito je agresivan bio onaj lovac, koji je htio ubiti našu prijateljicu liju iz šume iza naše kuća.
A, upravo je njegov sin najviše izazivao Pamelu, i bio je kolovođa svih dječačkih nepodopština u susjedstvu. Lovac je sestrama zaprijetio da će doći s puškom i osobno ubiti Pamelu ne budu li je one uklonile iz svoje kuće i dale usmrtiti. Zaprijetio je da će doći s puškom čim Pamela samo zalaje na njegova sina. Nije pomagalo nikakvo uvjeravanje da su upravo njegov sin i njegova družina krivi za neprimjereno Pamelino ponašanje.
Jer, Pamela je i dalje bila jako prijateljski raspoložena prema svoj onoj djeci koja nisu na leđima nosila školsku torbu.
Za Pamelu su zločesti bili samo oni sa školskim torbama na leđima.
I, tako je Pamela, ni kriva ni dužna došla u smrtnu opasnost. Da je lovac ubije. Što bi on, po svojoj prirodi, učinio s velikim zadovoljstvom.
Dvije su sestre bile očajne. Jako su voljele Pamelu, a nisu imale nikoga od rodbine u blizini tko bi njih i Pamelu zaštitio. Susjedi, pak, držali su se po strani, jer agresivni je lovac već i prije terorizirao sve susjedstvo. I, svakome tko bi ga i malo poprijeko pogledao, prijetio svojom duplericom.
Bilo je samo pitanje dana kada će lovac ubiti Pamelu.
Ali, dobre vile, makar i s podrezanim krilima, odlučiše umiješati se.
Kako?
O tome čitajte u slijedećoj priči.
bravenet.com