Arni je mrtav
Unatrag dvadesetak godina prvo smo se oprostili od Aske, pa onda malo kasnije od Male Aske i na kraju od Darka. Svaki od tih naših ljubimaca bolovao je prije nego li što smo ga izgubili.
Ako se sjećate Aska je imala srčanu manu, Malu Asku, uzgajivač od koga smo je kupili, nije cijepio od štenečaka, pa su je veterinari liječili od svega i svačega. Jedino se nisu sjetili štenečaka, jer su pretpostavljali da je uzgajivač rasnog psa na vrijeme cijepio. Dark se, jadan, mučio s tumorom na mozgu i nije mu bilo spasa. Bilo je neizlječivo.
Sa svakim od tih naših ljubimaca teško smo se rastali.
Ali ipak, s obzirom na dugotrajno liječenje, nismo bili iznenađeni. Tragičan kraj morao je nastupiti prije ili kasnije. Pa smo na to bili pripremljeni.
Međutim, ovo što nam je priredio Arni, ne bismo poželjeli nikome.
No, da s pričom počnem od početka. Iako pravoga početka ustvari i nema.
Sve se dogodilo jučer navečer.
Od kada je malo zatoplilo, naše su beštijice više na dvorištu nego u kući.
Prije nego idemo na spavanje pozovemo ih unutra. Dovoljno je samo otvoriti vrata od dnevnoga boravka i pozvati ih. Oni već znaju svoj red i dotrče odmah. Uđu u boravak i zauzmu svako svoje mjesto za spavanje. Tko prvi dotrči uhvati mjesto na trosjedu, a onaj koji je bio sporiji mora se zadovoljiti mjestom na fotelju ili na tepihu.
To obično radi moja supruga, nakon što završi nekakav film ili serija. Ja volim poći ranije na spavanje, da se stignem naspavati s obzirom na Arnijevo ranojutarnje buđenje.
Tako je bilo i jučer.
Naše su se beštijice nečim zabavljale na dvorištu, supruga je gledala nekakav film, a ja sam se povukao na spavanje.
Nisam potpuno ni zaspao kadli osjetim da me netko drma i budi. Ni vrag da je već jutro, pa je Arni došao po svoju porciju jutarnjeg češkanja, pomislio sam. Ili, me je došao obavijestiti da je vani oblačno i kiši, pa se ne ćemo moći natezati s onom krpetinom, s kojom se obično svako jutro natežemo.
Ali, nije bio Arni.
Nije bila ni Buba. Ona bi me budila osjetno nježnije.
Budila me je supruga.
Počeo sam protestirati zašto me budi, kad nije jutro i vani je još mrkli mrak.
«Diži se! Dođi brzo!» - uzbuđeno mi je govorila supruga: «Arni je mrtav!»
Prvi čas sam pomislio da sanjam. Onda sam pomislio da je prvi april.
Ali, nisam sanjao, niti je bio prvi april.
A, supruga me energično i uzrujamo čupala iz kreveta, i stalno ponavljala: «Dođi brzo! Arni je mrtav!»
To je već bilo dovoljno da me posve razbudi.
Skočio sam iz kreveta, zaogrnuo nešto. Ne sjećam se više što je to bilo, ali nije ni važno.
Sjurio sam za suprugom u prizemlje, ali Arnija nije bilo u dnevnom boravku.
Samo je Buba zabrinuto promatrala što se događa.
«Dođi, pa pogledaj!» - rekla mi je supruga i odvela me na terasu ispred dnevnog boravka.
Na sredini terase ležao je Arni.
Pozvao sam ga, na što bi on odmah skočio i dotrčao, ali nije.
Arni se nije ni maknuo.
Što bi to moglo biti, bilo je prvo što sam pomislio. Tako se Arni do sada nije ponašao.
Ali, nisam mogao povjerovati da je mrtav.
Cijelo poslije podne, zajedno s Bubom, veselo je trčao po brijegu i dvorištu, lajao na svakoga prolaznika i na susjedovog mačka.
Jednostavno nisam mogao doći k sebi od iznenađenja i uzbuđenje.
Supruga je međutim bila sigurna.
Arni je mrtav.
«Daj da ga unesemo unutra. Tamo je svijetlo. Možda nešto otkrijemo.» - već malo smirenije rekla je supruga.
Unijeli smo Arnija u sobu. Ali to nije bilo lako. Arni je bio mekan kao krpa, pa ga nije bilo lako ni za što uhvatiti. Još se nije počeo kočiti, pa je postojala šansa da ga spasimo. Samo da otkrijemo o čemu se radi.
Krvi nije bilo. Znači nitko ga nije napucao niti ima ikakvu vanjsku povredu.
Pregledali smo mu usta, da nije nešto otrovnoga pojeo. Iako, tako nešto na našemu dvorištu nije mogao naći. Nije bilo pjene na ustima ili bilo čega što bi upućivalo na trovanje.
Možda mu je otkazalo srce, kad je cijelo popodne skakao po dvorištu i brijegu.
Nismo dugo razmišljali. Arniju hitno treba veterinarska pomoć. Ako ga još možemo spasiti.
Samo, kamo da ga odvezemo. Do Veterinarskog fakulteta u Zagrebu je daleko.
Preostala nam je samo naša Veterinarska stanica, tu u Samoboru. Oni čak imaju noćno dežurstvo.
Ali, bilo je pitanje nije li dežurni veterinar negdje već pozvan, da oteli kakvu kravu, ili nekome iz sela spasi krmaču s mladima.
Odluči smo prvo telefonirati u Veterinarsku stanicu, da ne dolazimo uzalud i gubimo vrijeme. Ako nema nikoga vozimo Arnija ravno u Zagreb.
Supruga je nešto petljala oko mobitela i ključeva za auto. Buba je samo zbunjeno promatrala cijelu tu uzbunu, a ja sam se uhvatio telefona.
Dok sam ja tipkao brojeve, osjetim kako me netko trese za ruku.
Već sam htio zašpotati suprugu kako me može smetati, a hitno je.
Ali nije bila supruga.
Pokraj mene sjedio je Arni, Glavom i bradom.
I, šapom me potezao za ruku. I, veselo meo pod repom.
Kao da je rekao: «Ne moraš telefonirati. Ništa mi nije. Samo sam se malo našalio.»
Supruga i ja jako smo se obradovali. Iako nas je na smrt preplašio, bili smo tako sretni da nije mrtav, da smo ga izgrlili i izljubili.
Dobio je i keks, koji on jako voli.
Samo je Buba nekako sumnjičavo sve to promatrala. Iako, je i ona dobila svoj keks.
Na koncu konca ovo Arnijevo uskrsnuće trebalo je proslaviti. Nakon uzbuđenja koje smo preživjeli.
Glavno da Arni nije mrtav.
Samo, nije nam bilo jasno, kako je Arni uspio tako vjerno odglumiti da je mrtav, i zašto je to učinio. Jednostavno nije moguće da je tako tvrdo zaspao.
Što se ustvari dogodilo saznao sam pošto smo svi pošli na spavanje. Supruga i ja u krevet, a Arni i Buba zauzeli su mjesto u hodniku, ispred spavaće sobe.
Nekako sam kroz san začuo tiho Bubino pitanje: «Zašto si nam priredio takvu predstavu? Tiberija je mogao šlag strefiti. A, ni gazdarica nije bila u boljem stanju. Meni si od prvoga časa bio sumnjiv.»
«To sam jednostavno morao učiniti. Zar ti, Buba, ne čitaš što se piše na Šapicama?»
«Što si to pročitao da nam prirediš ovakvu neslanu šalu?» - začuđeno je pitala Buba.
«Naša draga Keisi napisala je da već dugo nisam izmislio nikakvu huncutariju, koju bi onda
A, čini mi se da je ova huncutarija dostojna naše Keisi.» - odgovorio je Arni i mirno zaspao, zadovoljan novom huncutarijom.
bravenet.com