Buba i Arni kod veterinara
Ili
Arnijeva solidarnost
Danas smo imali naporan dan. Buba je uhvatila nekakvu upalu, pa smo požurili veterinaru, točnije onoj mladoj veterinarki koja voli pse.
Prvi, lakši dio posla, supruga je obavila telefonom. Dogovorila je vrijeme pregleda.
Onaj najteži dio nismo mogli izbjeći. Strpati Bubu u auto. A, to je trebalo učiniti upravo danas.
Prvo smo htjeli Arnija ostaviti kod kuće, ali nakon poduljeg vijećanja, odlučili smo povesti ga sa sobom. Da se privikava na vožnju autom, i, ne daj Bože, odlazak veterinaru. Najzad, moramo naučiti oba naša ljubimca na vožnju autom.
Supruga će voziti, a ja ću se na stražnjem sjedalu hrvati s Arnijem i Bubom.
Čim je Arni vidio da uzimamo njegovu ogrlicu, već je veselo sjedio kod ulaznih vrata. Buba je, međutim, ipak malkice negodovala. Kao da je znala da ne idemo u šetnju.
Prava predstava počela je pri ulasku u auto. Procijenili smo da je bolje prvo utrpati Arnija, pa nakon toga Bubu.
Prvi dio te operacije prošao je bez teškoća. Arni je sam uskočio na stražnje sjedalo. Možda bi sjeo i na vozačko da nismo preklopili sjedalicu. Tako smo sada imali Arnija u autu, a Bubu vani. Još samo da uđe Buba i možemo krenuti.
Ali, Buba nikako nije htjela ući. Kad je Arni vidio da Buba ne želi ući, jednostavno je, kolegijalnosti radi, iskočio iz auta.
Sada smo ponovno imali dva psa vani. I, operaciju ukrcavanja na samom početku.
Ali, Buba nikako nije htjela ući. Morao sam Bubu dignuti na ruke u utrpati u auto.
Nakon što mi je to na jedvite jade uspjelo, sjeo sam pokraj Bube, da ne bi iskočila iz auta, i čekao kad će uskočiti Arni.
Ali, sad se Arni zainatio. Kad je vidio kako Buba protestira na upotrebu sile, više nikako nije htio uskočiti u auto.
Nije mi preostalo drugo nego izići iz auta i utrpati Arnija.
Buba je odmah iskoristila trenutak moje nepažnje i iskočila iz auta.
Sada smo opet, svi četvero, bili vani.
Dva psa, od kojih svaki teži negdje oko tridesetak kilograma, nisam mogao podignuti i istovremeno utrpati u auto.
Ponovno sam utrpao Arnija, dok je supruga držala Bubinu lajnu. Ali, dok sam ja ponovno podizao Bubu, Arni je iskočio napolje.
Sada smo promijenili taktiku. Privezali smo Arnija za ogradu, onda je u auto ušla supruga, i tada sam ja podigao i utrpao Bubu.
Dok je supruga mazila i držala Bubu na stražnjem sjedalu, ja sam podigao i utrpao Arnija u auto. Na stražnje sjedalo naravno.
Da bi sve bilo kako smo zamislili, i ja sam se ugurao na stražnje sjedalo.
Tako smo se na stražnjem sjedalu našli svi četvero. Supruga s desne strane, Buba i Arni u sredini, i ja s lijeve strane.
Sve bi bilo u redu, da je bilo još nekoga tko bi vozio. Ali nije bilo. Voziti je trebala moja supruga.
Sada sam ja držao Arnija i Bubu, a supruga se, nekako, preko naslona, uspjela prebaciti na prednje sjedalo.
Vožnja je protekla u redu. Ako se izuzme da je Buba nekoliko puta htjela iskočiti kroz prozor. Arni je, međutim, lijepo, mirno, sjedio pokraj mene i gledao kamo se mi to vozimo.
Iskrcavanje iz auta, pred veterinarskom stanicom bilo je daleko uspješnije od ukrcavanja.
Čim je supruga izišla iz auta i preklopila naslon sjedala, Arni i Buba iskočili su gotovo istovremeno.
Supruga i Buba ušle su u čekaonicu, a ja sam s Arnijem ostao napolju. Buba je, pri ulasku u čekaonicu, protestirala, ali ipak je ušla.
Arni je uspio obilježiti nekoliko automobilskih guma, stupova ograde i uglova kuće. A, onda ga je jako počelo zanimati kako veterinarska stanica izgleda iznutra. Odmah je, samoinicijativno, ušao u čekaonicu, kroz širom otvorena vrata, i temeljito je pregledao.
Za divno čudo, bio je pristojan, i nije obilježio ni jedan stolac i ni jedan lonac sa cvijećem.
Buba je u međuvremenu čekala prigodu da šmugne iz čekaonice. Supruga je na vrijeme uočila njezinu namjeru, pa joj to nije uspjelo.
Kad smo došli na red, Buba je ipak nekako ušla u ordinaciju i odmah se sakrila iza vrata. Ja sam u međuvremenu sjedio u čekaonici. I, Arni pokraj mene. Ali, Arni nije sjedio na stolcu kao ja.
Ali, nove komplikacije su počele.
Za pregled je Bubu trebalo podići na stol, a to moja supruga zajedno s veterinarkom nije uspjela. Zato su pozvale mene.
Arni je odmah oduševljeno skočio i uputio se u inspekciju ordinacije. Pronjuškao je sve do čega je imao pristup, a ja sam strepio ne će li nešto od toga novoga Arni obilježiti. Ali, nije. Arni je bio pristojan.
Nekako mi je uspjelo podići Bubu na stol, ali se onda umiješao Arni. I, on bi na stol. Nikako nije mogao shvatiti da smo samo Bubu doveli na pregled.
Ipak, Arni se smirio i ispružio po sredini ordinacije, i tamo je mirno odležao sve vrijeme dok je veterinarka pregledavala Bubu. Što baš i nije kratko trajalo.
Kad je pregled završio, supruga je nagradila Arnija poslasticom, koju on jako voli, a naša ih veterinarka ima u zdjeli kao nagradu za sve pse koji se nađu u njezinoj ordinaciji.
Ali, dogodilo se nešto neočekivano. Arni je poslasticu, kakvu inače jako voli, jednostavno ispljunuo. I, prijekorno pogledao suprugu. Supruga je podigla poslasticu s poda, i ponovno je pružila Arniju.
Ali, Arni je uporno odbijao ponuđenu mu poslasticu.
Onda nam je sinulo. Spustio sam Bubu sa stola. Naša je veterinarka poslasticu ponudila Bubi. Ipak je ona bila dobra za vrijeme pregleda, a ne samo Arni koji je mirno čekao završetak Bubinog pregleda.
Buba je oprezno pošnjofala, a potom prihvatila poslasticu.
E, sada je i Arni prihvatio ponuđenu mu poslasticu.
A, naša je veterinarka, jednako kao i mi, jedva povjerovala u Arnijevu solidarnost.
bravenet.com