Arni ponovno na izborima
Danas su bili izbori. Meni se nekako nije dalo poći, ali me supruga uvjerila da to treba učiniti, jer treba dati podršku onima koji bi nešto korisnoga mogli učiniti. Onda sam se sjetio da bi Arniju prijala jedna prekoredna šetnja, i k tome na područje kamo rijetko zalazimo, kad nas on vodi u šetnju.
Upitao sam Arnija bi li s nama pošao na izbore, što bi mu bila jedna dopunska šetnja.
Arni je samo rekao: «Avrrrr!» i odmah sjeo pokraj vješalice, gdje vise Arnijeva i Bubina ogrlica i lajne.
Buba se na riječ šetnja samo ukočila, i, prije nego smo se mi snašli, Buba je nestala. Kao što znate, Buba ne voli ni šetnju, ni ogrlicu ni lajnu.
Meni se činilo da bi bilo dobro da pođe i Buba s nama. Ipak je to jedan glas više na izborima.
Zamolio sam Arnija da potraži Bubu i pokaže nam gdje se Buba sakrila.
Međutim, Arni je bio solidaran. Samo je odmahnuo glavom i nije nam htio otkriti Bubino skrovište.
Kao i obično, Arni je dobio ogrlicu, supruga mu je otvorila kućna vrata i Arni je poput munje sletio do dvorišnih vrata. Tamo je veselo sjeo i čekao.
Kad smo otvorili i ta vrata, Arni je odjurio do susjedove ograde, propisno je obilježio, malo pošnjofkao ogradu drugih susjeda i vratio se. Lijepo je sjeo i namjestio se da mu zakvačimo lajnu. Tu uobičajenu proceduru Arni dobro poznaje i ne treba ga posebno dozivati.
Kad smo došli do raskršća, Arni je odmah zavrnuo nizbrdo, iako nas tuda obične ne vodi u šetnju. Očito je zapamtio da ova šetnja nije uobičajena.
Vodio je ravno prema školi, gdje je bilo izborno mjesto. Kao da se na izbore ide svaki dan.
Pred ulazom smo zastali, da se dogovorimo tko će prvi obaviti svoju građansku dužnost, a tko će za to vrijeme čuvati Arnija.
Ta je dužnost zapala mene i već sam htio još malo prošetati s Arnijem, ali Arni me je nekako naročito pogledao i rekao: «Pa došli smo na izbore. Valjda i ja imam pravo glasa!»
Kako je Arni član obitelji tu nije bilo dvojbe. Samo sam upozorio Arnija da mora biti dobar, i, da ni u kojemu slučaju ne smije ništa obilježiti.
Arni je samo rekao: «Avrrr!» što je značilo da prihvaća uvjete.
Tako smo lijepo svi troje ušli u prostoriju gdje je trebalo obaviti glasanje.
Kako takve prostorije izgledaju ne trebam vam opisivati. Sigurno ste i vi sa svojim ljubimcima izišli na izbore.
Arni se je odmah snašao i uputio ravno prema stolu gdje su sjedili članovi izborne komisije. Na opće odobravanje prisutnih, a naročito članova komisije. Arnijeva pojava razbila je njihovu dosadu i unijela je vedro raspoloženje.
Uzeli smo naše listiće i otišli iza nekakvoga paravana. Sada je nastupilo ono najvažnije. Koga na tim listićima zaokružiti.
Arni je shvatio važnost trenutka i lijepo sjeo pokraj mene.
Supruga, koja bolje poznaje kandidate i mjesne političare, sugerirala mi je koga zaokružiti, da od dva zla odaberemo manje.
Već sam htio tako uraditi, kadli osjetim kako me Arni šapom povlači za ruku, i jasno pokazuje da mi želi nešto reći.
«Zašto mene ne pitaš za koga glasati?» pitao je Arni, i dodao: «Nisam valjda dolazio samo kao pratnja.»
E, to je već bilo jako ozbiljno i nisam mogao odbiti da i Arni ne glasa.
Pokazao sam Arniju glasačke listiće i očekivao da će Arni pokazati koga na tim listićima trebam zaokružiti. Meni je to ionako bilo svejedno.
Arni se ozbiljno zamislio nad tim listićima, i onda mi je šapnuo da drugi ne čuju: «Križaj! Sve prekriži!»
Upitno sam pogledao Arnija, a on mi je kratko objasnio svoj izbor: «Sve ti je to ista žgadija. Sve su ti to lovci na fotelje. A, kad se dočepaju fotelja, za napuštene i izgubljene pse sigurno ne će učiniti ništa.»
Odmah sam se sjetio da je i Arni bio jedan takav napušten i izgubljen pas. I, sigurno se dobro sjeća što to znači.
Sjetio sam se, također, da takvih napuštenih pasa, za koje oni na vlasti ništa ne čine, ima mnogo.
Nisam dalje razmišljao, uradio sam kako mi je Arni savjetovao. Učinilo mi se da su Arnijevi argumenti čvrsti i neoborivi.
Što vi mislite? Je li Arni u pravu? I, jesam li dobro postupio kad sam poslušao Arnija?
bravenet.com