Priča o Fredu

         Dogodilo se to jednoga jutra u ovome našemu okrutnome svijetu, punom prijevara, lopovština, krađa i provala.

         Na vrata jednoga stana, u nekakvoj gradskoj zgradurini, na najvišem katu, tiho su zakucala trojica provalnika. Da provjere ima li koga kod kuće, i naravno ako stan nije branjen, da ga lijepo opelješe. Stan na najvišem katu odabrali su jer je najmanja vjerojatnost da ih netko vidi, a kako je bio radni dan očekivali su da će stan biti prazan.

         Ali, stan nije bio prazan. Vrata im je otvorio klinac kojega su roditelji stavili u stanu dok su oni na poslu. Provalnici su bili jako ljubazni i zapitali klinca koliko mu je godina, kad je tako velik i izgleda jako pametan.

         «Sedam» - odgovorio je polaskan klinac.

         «A, gdje su ti roditelji?» - pitali su provalnici.

         «Na poslu.» - odgovorio je klinac.

         «Pa, kako su tebe samoga ostavili u stanu? Zar te nije strah samoga?» - ponovno su ljubazno pitali provalnici.

         «Nije me strah, a tu je i Fred, u drugoj sobi.» - odgovorio je klinac.

         «A, koliko Fred ima godina.» - sad već zabrinuto pitali su provalnici.

         «Pet.» - odgovorio je klinac.

         Nakon tog odgovora, provalnici su hrabro ušli u nebranjeni stan i počeli pretraživati ormare, ladice i sva mjesta gdje bi mogli naći nešto vrijedno.

         Klinac od sedam godina samo je znatiželjno promatrao što ta trojica rade.

         Nakon što su pretražili prvu sobu, ušli su u onu drugu. Tamo gdje je bio onaj mlađi, Fred.

         Ali, taj petogodišnji Fred nije bio klinac od pet godina, kako su to mislili provalnici.

         Bio je to krupan rottweiler, star pet godina, koji je jedva dočekao da pokaže što su ga naučili u školi napada i obrane.

         Nakon nekoliko sekundi sva su trojica provalnika bili tako izgriženi, da su susjedi, koji su u susjednom stanu čuli nekakvu buku, zajedno s policijom morali pozvati hitnu pomoć.

         Dok se čekala policija i hitna pomoć, Fred je mirno ležao uz vrata svoje sobe i budno pazio da se slučajno koji od provalnika ne bi digao s poda i pokušao pobjeći.

         Provalnici su pak bili sretni što je Fred bio dobro školovani pas i nije dirao one koje bespomoćno i mirno leže na podu, i jedva su dočekali da ih policija odvede iz blizine strašnoga Freda.

         Moj je šogor, nakon što je čuo tu priču, odlučio nabaviti jednoga rottweilera, iako baš i nije ljubitelj životinja.

         Zaključio je da je bolje u stanu imati nekakvoga Freda nego najskuplji alarmni uređaj.