untitled

Iz Fidinog dvorišta

 

Fido koji nije Fido

 

         Jednoga jutra, prije ne znam više koliko dana, a možda i tjedana, Arni i Buba su se razlajali. Ali, nisu lajali kao da plaše poštara ili nekoga drugoga, jednako nepoželjnoga kao poštara s računima. Naši su huncuti lajali nekako veselo, kao da pozdravljaju nekoga s kime se dugo nisu vidjeli.

         I, zaista. Na ulici, ispred naše kuće šetao je Fido, glavom i bradom. A, tko bi drugi. Vjerojatno opet na putu prema Bregani. A, možda se vraćao kući. Vrag bi ga znao.

         Fido, Buba i Arni veselo su se pozdravljali, i jasno, razgovarali pritom. Fido im je sigurno pričao o svojim pustolovinama, a naši su huncuti pričali Fidi kakve su sve huncutarije smislili supruzi i meni.

         Moja je supruga odmah telefonirala Fidinoj gazdarici, ne samo da joj javi gdje je Fido, nego da malo čuje novosti iz Fidinog dvorišta. Jer, i mi se dugo nismo ni čuli ni vidjeli s Fidinima, kao što i naši huncuti dugo nisu vidjeli Fidu.

         Fidina gazdarica uopće nije bila zabrinuta zbog Fidine šetnje.

Fidini su izleti postali nešto posve uobičajeno, samo što Fido nije gostovao samo u Bregani, nego je šetao uzduž i poprijeko Samobora.

         Ali, o novostima iz Fidinog dvorišta nije htjela govoriti telefonom i predložila da ih posjetimo. Novosti će sigurno biti, a najbolje ćemo ih saznati iz prve ruke, i uz kavicu, naravno.

         Tako smo se supruga i ja jednoga lijepog poslijepodneva,  koji dan kasnije, uputili u posjet Fidinima. Na kavicu, zna se.

         Arnija i Bubu ostavili smo da čuvaju kuću. Arnija bismo još poveli u goste, ali, kao što znate, Buba ne voli ni ogrlicu, ni šetnju, ni lajnu, a najmanje vožnju autom. Pa, je tako i Arni ostao kod kuće. Da Bubi ne bi bilo dosadno.

         Za vrijeme vožnje uličicama Samobora, supruga mi je davala upute kada skrenuti lijevo, kada desno, a kada produžiti ravno. Ipak je ona češći gost Fidine gazdarice. Ja bih se sam, u tom labirintu ulica i uličica, sigurno izgubio.

         «Evo! Tu smo! Stani pred onom ogradom.» - svečano je objavila supruga.

         Ušli smo u dvorište i uputili se prema kući. Supruga je odmah izvadila vrećicu s frolikama i uputila se prema terasi da kroz ogradu terase počasti Fidu.

         Kad sam došao bliže, Fido mi se učinio nekako drugačijim nego kada bi prolazio našom ulicom. Rekao sam to supruzi, i izrazio sumnju da Fido koji je na terasi možda nije Fido. Ona se samo nasmijala i nastavila častiti Fidu frolikama i gladiti ga, što je on bez ikakvog protivljenja prihvaćao.

         «Ti si, stari moj, posve oćoravio.» - prigovorila mi je supruga i zadovoljno dodala: «Vidiš kako mi jede iz ruke. Zapamtio je on tko ga časti kada prolazi našom ulicom.»

         Fido nije imao ništa protiv da ga i ja malo pogladim.

Ali, sada je meni opet nešto bilo neobično.

         «Čuj!» - rekao sam supruzi: «Ne čini li ti se da ovaj Fido ipak nije Fido. Pogledaj samo kako mu je oštra i kratka dlaka. A, koliko se ja sjećam, Fido ima mekano i bujno krzno.»

         Opet se moja supruga nije dala smesti: «Znaš da Fidu povremeno ošišaju, kad dođe kući pun čičaka.»

         Ipak, sada je malo bolje pogledala Fidu na terasi i složila se sa mnom da Fido na terasi možda ipak nije Fido.

«Ali, tko bio mogao biti, ako ne Fido, kad smo mi u Fidinom dvorištu.» - bunila se supruga.

         Tek mi je tada sinulo da smo mi možda u pogrešnoj ulici i u pogrešnom dvorištu. Doduše, vrlo sličnom Fidinom, ali ipak pogrešnom. I, da gladimo nekog drugog Fidu, a ne onoga pravoga. 

         Uhvatio sam suprugu za ruku i povukao je prema dvorišnim vratima: «Kidajmo odavde dok netko nije došao. Vidiš da ovo nije Fido i da mi nismo u pravom dvorištu.»

         Nisam ovo izgovorio do kraja, kadli se nama iza leđa začuo veseli glas: «Nemojte nikuda otići. Ipak ste u pravom dvorištu. Ali, ovo zaista nije Fido. Fido je iza kuće.»

         Bila je to Fidina gazdarica, koja nas je vidjela  kroz prozor i pošla nam ususret. 

         Kad smo malo došli k sebi, prvo smo Fidinu gazdaricu upitali tko je ovaj strani pas, što radi na njihovoj terasi i zašto nije iza kuće zajedno s Fidom.

         Odgovor smo morali pričekati, sve dok nismo ušli u kuću i sjeli s ukućanima.

         Dok smo polako ispijali kavicu slušali smo priču o Fidi koji nije Fido.

 

         Ako želite saznati tko je Fido koji nije Fido i kako se Fido koji nije Fido našao na Fidinoj terasi, počastite se kavicom i pričekajte novu priču.

 


Web Hosting · Blog · Guestbooks · Message Forums · Mailing Lists
Allwebco Web Templates · Build your own toolbar · Site Building Articles · Audio, Fonts, Clipart
powered by a free webtools company bravenet.com