Fidina računica
Dogodilo se to još ljetos. U Fidinom dvorištu. Glavni glumac Fido. Jasno tko bi drugi bio,
Tog je ljeta Fidin gazda pravio nekakve ploče od betona, za popločiti dio dvorišta. Za izradu takvih ploča, prvo se i miješalici za beton izmiješa smjesa gruboga pijeska i cementa. I da bi cement počeo vezati u miješalicu se dodaje i voda. I sve to u određenom omjeru. Pošto se smjesa dobro izmiješa, sipa se u tačke, odvozi do kalupa i ulije u njih. Pritom treba kalupe dobro protresti da ih smjesa posve ispuni. I, još nešto. Sve to treba obaviti u određenom vremenu prije nego cement počne vezati.
Ovaj uvod možda i nije bio potreban, da se cijeli taj postupak odvijao na istome mjestu.
Ali, nije. Hrpa pijeska nalazila se na ulazu u dvorište, tako da se dvorišna vrata nisu mogla zatvoriti. A, kalupi u koje je trebalo ulijevati smjesu nalazili su se iza kuće. Tako da je Fidin gazda cijeli taj posao obavljao određenim ritmom, a ciklus od punjenja miješalice do drmusanja kalupa, pa ponovno do punjenja miješalice trajao je uvijek približno isto vrijeme.
E, baš to isto vrijeme, povod je ovoj priči. I, naš znanac Fido, Jasno.
Fido je sjedio uz onu hrpu pijeska, gotovo uz sama dvorišna vrata i promatrao svojega gazdu kako radi.
Ali, Fido je promatrao još nešto. Širom otvorena vrata, kroz koja se bez ikakvih problema može otputiti u šetnju Samoborom. A, možda čak i do Bregane. Kad su već širom otvorena.
Kako Fidin gazda dobro poznaje Fidine potrebe za izlaskom iz dvorišta, lijepo je naredio Fidi: «Tu mirno sjedi dok ja punim kalupe iza kuće. I, nemoj da te slučajno ovdje nema kad ja dođem puniti miješalicu».
Fido je kao pametan i poslušan pas sve shvatio, i upamtio. Kad se gazda vrati iza kuće do miješalice, on, Fido, mora sjediti na mjestu gdje ga je gazda ostavio.
I, tako je bilo. Fidin je gazda svaki puta, po povratku od kalupa, iza kuće, pogledao gdje je Fido.
A, Fido je, kao poslušan pas, uvijek sjedio na svojemu mjestu. Na veliko zadovoljstvo svojega gazde.
Ali, nakon nekoliko takvih odlazaka iza kuće, Fidin je gazda primijetio kao da je Fidi prevruće. Jer mu je jezik svaki puta, kado bi došao iza kuće, bi sve više izvan usta.
U prvi čas nije mu bilo jasno zašto je Fidi sve toplije, kad je Fidino mjesto bilo u hladu, a taj dan baš i nije bio suviše topao.
Fidin gazda primijetio je još nešto. Pri svakom povratku iza kuće, Fido bi sjedio na svojem mjestu, ali disao bi ubrzano i dahtao sve jače.
Kad je tako, po ne znam koji puta, Fidin gazda napunio tačke, i krenuo prema kalupima iza kuće, sjetio se da se Fido možda razbolio. I, umjesto da ispuni kalupe, Fidin je gazda spustio tačke i vratio se da vidi kako je Fido.
Ali, Fido nije sjedio na svojem mjestu. Jednostavno je nestao.
Kako nije mogao ostaviti onu smjesu da stoji i otići potražiti Fidu, Fidin je gazda ispunio one kalupe, dobro ih protresao i vratio se miješalici. S namjerom da potraži Fidu.
Ali, Fidu nije trebalo tražiti.
Fido je lijepo, mirno, sjedio na svojem mjestu. Jedino što je zamijetio Fidin gazda, Fido je dahtao još brže. Kao da je odnekuda dotrčao.
Fidin je gazda ponovio pokus. Napunio je tačke smjesom iz miješalice, zaokrenuo iza kuće, ostavio tačke i provirio iza ugla. Da vidi gdje je Fido.
Međutim Fide nije bilo. Ponovno je nestao.
Fidinom gazdi nije preostalo drugo nego ispuniti i dobro prodrmati one kalupe, i vratiti se miješalici.
Nakon povratka, Fidu je zatekao na istome mjestu.
E, sad je Fidinom gazdi sinulo. Fido očito radi nešto tajnovito. I, možda nešto nedozvoljeno.
Fidin je gazda odlučio malo špijunirati, što to Fido radi.
Sada je po treći puta ponovio pokus, ali tačke je napunio samo pijeskom. Da mu se smjesa ne bi pokvarila dok on špijunira Fidu.
Ostavio je tačke odmah iza kuće i provirio iza zida.
Fide nije bilo.
Fidin se gazda sakrio i budno motrio na Fidino mjesto i otvorena vrata dvorišta.
Odjednom, pojavio se Fido.
U punome trku. Ali, nije uletio u dvorište do svojega mjesta. Protrčao je pokraj vrata i zavrnuo oko ograde.
Optrčao je tako svoje vlastito dvorište tri puta. I, tek se tada zaustavio i brzo sjeo na svoje mjesto.
A, optrčati dvorište, tri puta, trajalo je točno toliko koliko je Fidinom gazdi bilo potrebno da ispuni one kalupe, dobro ih protrese i vrati se k miješalici.
I, Fido je, kao poslušan pas, uvijek bio na mjestu gdje ga je ostavio gazda.
Točno onako kako mu je gazda naredio: «Nemoj da te slučajno ovdje nema, kad ja dođem puniti miješalicu».
Kako je Fido izračunao da mu je, za triput optrčati dvorište, potrebno točno toliko vremena koliko je potrebno njegovom gazdi da ispuni i prodrma one kalupe, ostala je Fidina tajna.
Jer, Fido to svojemu gazdi nije htio otkriti. Tko zna, možda mu takva računica zatreba još koji put.
bravenet.com