Arni copra
Noćas sam nešto čudno sanjao. A, možda i nisam. Možda se to stvarno dogodilo. Prvo sam lijepo sanjao kako me Arni budi pola sata kasnije, jer sam automat za gašenje božićnih lampica namjestio na pola osam umjesto sedam.
I, stvarno me budi pola sata kasnije.
Ali, noćas me je probudio negdje oko ponoći. Doduše ne onako energično kako on to zna nego jako nježno i tiho.
«Dođi! Trebam te!» - nekako me je mekano probudio Arni.
Tiho sam se izvukao iz kreveta, da ne probudim suprugu i spustio se za Arnijem u dnevni boravak. Mora da je nešto zaista važno kad me je Arni izvukao iz kreveta u pola noći.
Arni me je odveo do prozora i pokazao prema mjesecu.
«Čuj! Jel' to sada puni mjesec?» - pitao je Arni, i dodao: «Vidiš da svijetli k'o reflektor.»
Pogledao sam Mjesec, i zaista, svijetlio je k'o reflektor, ali još nije puni. Objasnio sam Arniju da još nije puni mjesec, ali da će uskoro biti. Sada bi nekako mogao biti u zadnjoj četvrti i još malo. Dakle uskoro bi mogao biti puni mjesec. Mlađak sigurno nije, prva četvrt također.
«A, kako da ja znam kada je mlađak, pa ta tvoja prva, pa zadnja četvrt?» - zanimalo je Arnija.
Iako pospan, pokušao sam mu objasniti kako je nama učiteljica u pučkoj školi zorno objašnjavala kako prepoznati mjesečeve mijene.
«Mlađak je onda kad ga ne vidiš, prva četvrt kad je okrenut kao slovo 'D'. To ti znači da dolazi. Puni mjesec je kad svijetli k'o reflektor. Slično kao noćas. Zadnja četvrt je onda kada mjesec liči na slovo 'C'. To ti znači da crkava i uskoro ga ne ćemo vidjeti.»
Arni je bio oduševljen: «To je jako zgodno. To bum sigurno zapamtil. Znači noćas bi mogao biti puni mjesec ili barem jako blizu, zaključio je Arni.»
Već sam se poveselio da je samo to zanimalo Arnija i da ću se ponovno zavući u krevet.
Ali, jok.
Sada je Arni probudio Bubu, koja je blaženo spavala u gazdaričinom fotelju. Te se pozicije nije lako dočepati.
«Hajde Buba! Uskoro će puni mjesec. Idemo coprati.» - drmao je Arni Bubu.
«Ali ja ne znam coprati,» - bunila se Buba: «To ti znaju samo coprnice.»
Arni se malo zamislio, pa onda bubnuo: «Ako postoje vile i vilenjaci, onda sigurno uz coprnice postoje i coprnjaki. Tiberije! Ti i ja bumo coprnjaki.»
Objasnio sam Arniju da ni ja ne znam coprati i nisam nikakav coprnjak.
Ali, Arni se nije dao smesti: «Onda bum copral sam. Kad je puni mjesec blizu.»
Prvo je Arni potražio brezovu metlu. Ja sam se već uplašio da će me Arni poslati u garažu, jer takvu metlu tamo imamo za čišćenje snijega.
Malo je pronjuškao po kući i odjednom odnekuda izvukao cijev usisivača prašine. Očito je da će mu ta cijev zamijeniti brezovu metlu, jer je cijev zajahao i počeo plesati po dnevnom boravku.
Buba se počela smijati k'o luda: «S tom cjevurinom ne buš niš nacopral.» - i onda se našalila: «S metlom još možda i bi. Ha! Ha! Ha!»
Tada je Arni počeo coprati. Valjda je vidio na televiziji kako se to radi. Tamo svakim danom prikazuju sve više bedastoća.
«Abrakadabra! Čiribučiriba!» - počeo je Arni: «šišmišovi repovi, … «, i onda zastao. Očito je zaboravio kako su to coprnice radile na televiziji.
To ga ipak nije smetalo da nastavi: «Poglodana papuča, proglodani tepih, preglodana noga od stola, preplašeni poštar s računima, zablaćeni tepih, trosjed pun dlaka, …».
I, sad sam ja zaboravio kako je dalje glasila Arnijeva čarobna formula.
To je neprestano ponavljao i jahao na onoj cijevi od usisivača za prašinu oko stola.
Tko zna kako bi to dugo potrajalo, da Bubi konačno nije dojadilo. A, možda je i načas povjerovala u Arnijeve čarolije. Malo narogušeno pitala je Arnija: «Koga ti to zapravo copraš?»
«Šapice! Naravno. A, koga bi drugoga.» - naljutio se Arni.
E, sada je stvar postala ozbiljna. Možda Arniju ipak uspije copranje.
Morao sam se i ja uplesti: «Arni! Zašto hoćeš zacoprati Šapice? Što su ti se one zamjerile?»
«Ja sam nacoprao da se Šapice dobro napapaju svakojakih oblizeka i kolača. I, da svaka dobije bar po jedan lijepi dar. To se svakako mora dogoditi do kraja ovoga tjedna.» - ponosno je odgovorio Arni, i dodao: «Mislim da mi je copranje uspjelo. Idemo na spavanje.»
Bubi i meni to nije trebalo dvaput reći.
Kad sam se ujutro probudio, Arni je mirno spavao u hodniku ispred naše sobe, kao i obično.
Ali to Arnijevo copranje nije mi dalo mira, pa sam vam ovo morao napisati.
Možda je copranje ipak uspjelo.
A, učinak možemo provjeriti samo tako da mi javite, jeste li se do kraja ovoga tjedna napapali raznih oblizeka i kolača. I, koliko ste darova dobili?
Onako kako vas je Arni za Božić zacoprao.
bravenet.com