Arni na placu
U prošloj smo priči saznali kako je Arni iznudio odlazak na plac. Saznali smo, također, iz usta gazdarice, da je Arni na placu bio dobar k'o kruh.
Čak nije htio uzeti ponuđenu mu ribicu. Kao da smo ga mi učili da od stranih ljudi ne smije uzimati ništa za jelo.
Ostalo je za gazdaricu bilo uobičajeno, pa nije smatrala potrebnim da to prepričava.
Ali, Arniju nije. On je prvi puta bio na placu i jedva je čekao nekoga kome će ispričati što je sve vidio i doživio na tom placu. A, kako Buba još nije bila na placu, tko će to s većim zanimanjem slušati od Bube.
Nakon što su se Arni i gazdarica vratili s placa Bubino je prvo pitanje bilo: «Arni! Kako je bilo na placu? Kako izgleda taj plac?»
Arni nije ništa odgovorio. Prvo je krenuo k zdjelici s vodom i dobro se napio. Očito ga je taj plac toliko izmučio da je bio jako žedan.
I, onda se okrenuo Bubi: «Sad pitaj. Sve ću ti ja ispričati od početka do kraja.»
Ja sam se malkice okrenuo u stranu i pravio se kao da ne slušam, jer onda Arni možda ne bi ispričao sve kako je zaista bilo. Za svaki slučaj.
Buba je bila jako nestrpljiva, pa Arni nije mogao ni predahnuti. Odmah je počeo: «To znaš, Buba, da se na tom placu prodaje i kupuje. I, da nam gazdarica s toga placa uvijek nešto finoga donese.»
«Ali,» - nastavio je Arni: «tam ti se trguje već i prije nego dojdeš na plac. Prvo su nas napali nekakvi sumnjivci, koji su nudili švercane cigarete. A, bili su dosadni k'o uši. Jedva smo se jednoga otarasili, kadli se pojavio drugi.»
Buba je samo začuđeno načulila uši, i nije se mogla načuditi: «Cigarete? Na placu?» To joj nikako nije bilo jasno.
«Prodaju ti tam' i knjige.» - nastavio je Arni: «I, to nekakve čudne, kakve mi nemamo. Tam' ti je nekakav čiča, na podu, ispod nekakvog drveta, rasprostro novine, i posložio svakojake knjige. Meni je odmah zapela za oko jedna velika od nekakvoga Marxa. Zove se Kapital. Taj Marx mora da je bio jako bogat čovjek i imao je puno kapitala, kad mu je knjiga deblja od gazdinih enciklopedija. To gazdarica nije ni pogledala, a nekakav nepristojni prolaznik je pljunuo kad je vidio tu knjigu. To mi nikak' nije jasno, kad danas svi žele steći kapital. Pa čak i kradu i varaju zbog toga. A, u toj knjizi sigurno piše kak' se to dela.»
«Čekaj, čekaj» - pobunila se Buba: «Pričaj mi o placu, a ne o nekakvim sumnjivim knjigama.»
«Pa, rekla si da hoćeš čuti sve po redu. I, ja ti lepo pričam sve po redu. Da nastavim ili da pričam napreskokce?»
«Dobro, dobro» - složila se Buba: «samo ti pričaj.»
«E, onda smo ti ušli među nekakve štandove s kojekakvim krpicama, gaćama, majicama, kapama, vestama, dječjim plastičnim pucaljkama, kremicama i pomadama, cipelama, deterdžentima i sapunima. Nisam ni zapamtil čega sve tamo nije bilo. Tu ti je naša gazdarica popipala svaku od tih krpica. Prodavačice bi odmah skočile: «Jeftino gospođo, prima roba, iz uvoza.» A naša je gazdarica samo klimala s glavom uz komentar: «Bofl, sve sam bofl» - «Buba, kaj je to bofl?» - odmah je pitao Arni.
«Pojma nemam» - odgovorila je Buba: «Ali, ako gazdarica od toga nije ništa kupila, onda bi bofl moglo značiti da je to roba sumnjive kvalitete.»
«I, tako smo ti se mi jedva probili do toga placa.» - nastavio je Arni priču o placu: «A, kaj ti na placu svega ima: šalate, luka, krumpira, kelja, češnjaka, jabuka, banana, … to ti ja jednostavno ne mogu opisati.
Na jednom ti je stolu nekakva kumica prodavala kuružnjak, a druga, odmah do nje, pravi livadni med. Bilo ti je tu i zaklanih kokica, ali to su kumice prodavale ispod stola.»
«Ma svašta.» - čudila se Buba.
«A, nudilo ti se još svašta ispod stola. Naročito prava domaća rakija.» - nastavio je Arni: «I, svaka ti je kumica htjela što bolje i skuplje prodati ono što ima na stolu.»
«A, naša gazdarica. Jel' to kupovala?» - pitala je Buba.
«Ma kakvi, mudra ti je ona. Odmah pročita one koji varaju. Tak ti je jedna zvala: «Hote gospica, kupite, dam jeftinije. Evo, samo mi je još ovo na stolu ostalo. Samo da prodam, pa idem doma.»
«Vidiš, to je sigurno bilo jeftinije i povoljnije.» - odmah je zaključila Buba: «Sigurno je gazdarica to kupila.»
«A, jok. Netko bi još možda nasjeo, ali naša je gazdarica samo prošla pokraj te kumice. A, ja sam, onako u prolazu, vidio da ona ispod stola ima još tri košare pune onoga što je na stolu nudila.»
«Pa, kaj ste onda uopće kupili?» - nije se mogla načuditi Buba.
«Mi smo ti, Buba, tražili sir. Onaj fini kravlji sir kakvoga ti i ja volimo papati. Naša je gazdarica odmah znala gdje takvoga sira ima, ali mi smo ipak prošli taj plac uzduž i poprek. Kod svake kumice, koja je prodavala sir i vrhnje, naša bi gazdarica stala i prvo pitala: «Pošto sir? Pošto vrhnje?», a onda bi tražila da proba vrhnje. To ti je, Buba, jako smešno. Kumica bi zagrabila nekakvom šefljicom malo vrhnja iz kantice i kapnula našoj gazdarici na ruku. Ali, s gornje strane, ne na dlan. Gazdarica bi liznula malo toga vrhnja i sumnjivo klimala glavom: «Čime vi hranite tu vašu kravu? Vrhnje vam je malo gorko.» Onda ti se javila kumica sa susjednoga stola: «Njezina je krava bređa. Kupite kod mene, gospica. Imam fini friški sir i friško vrhnje.» Onda ti je naša gazdarica probala vrhnje kod te druge kumice. Ni ta kumica ni bolje prošla od one prve. Naša je gazdarica opet liznula malo toga friškoga vrhnja. A, vrhnje kod te kumice bilo je kiselo, pa smo ti lepo otišli dalje.»
«Pa, kak' ste onda kupili ovaj sir?» - Buba je već postala nestrpljiva zbog Arnijeve opširnosti.
«Čekaj, Buba. Sve po redu. Sad dolazi ono najbolje. Kod jedne ti je kumica naša gazdarica bila zadovoljna s vrhnjem, pa smo ti onda probali kakav ima sir.»
«Kak' to, probali. Kaj si i ti, Arni, probal sir?»
«He! He! To ti je bilo lukavo. Gazdarica je tražila da proba sir, a više od pola onoga kaj joj je kumica dala da proba, gazdarica je dala meni. Da i ja probam. Onda je rekla da sir baš i nije najbolji. Pa, smo ti onda otišli do još jedne kumice. I kod nje smo probali sir. Pa onda do još jedne. I, još jedne. I, još jedne, sve dok ti se ja nisam fino napapal sira na tom placu, a da još ništa nismo kupili.»
«E, sad mi je jasno zakaj nisi popapal i onu ribicu. Prejel si se sira.» - mudro je zaključila Buba.
«Polako. Polako. Buba. Nismo još gotovi. Na kraju placa došli smo do jedne kumice koja je odmah pozdravila našu gazdaricu: «Dobar dan, gospica. Četri sireka? Kak' obično?» Tu nismo ni probali sir, jer gazdarica pozna tu kumicu i uvijek kod nje kupuje sir. He! He! Sve su ti one probe, moja Buba, bile zato da se ja napapam sira.» - mudro je zaključio Arni.
Malo je predahnuo i nastavio: «Onda smo još kupili grincajga i salate, ali to nisam probal. I, došli smo do prodavača riba. Kad me je on videl, tak se raznježil, da mi je odmah izabral najlepšu ribicu i dal mi je da probam.»
«I, ti si, Arni, tu ribicu pljunul. Pa to ni za verovati. A, ribice su tak fine.» - nije se mogla načuditi Buba.
«To bi, Buba i ti napravila. Kakve mi ribice jedemo doma? Ha!» – malo se ražestio Arni: «Prvo ih gazdarica očisti, pa izvadi drob, odreže glave, opere ih i skuha. I, onda, prije nego nam napuni zdjelice, izvadi sve kosti. A, ova je ribica bila sirova i neočišćena. I, sigurno je bila puna kosti. Jasno je da sam ju pljunul.»
Tako je, evo, završio Arnijev izvještaj s placa.
I, usput sam saznao zašto Arni nije htio pojesti ribicu. A, mi ga nismo učili da ne smije uzimati jelo od nekoga nepoznatoga.
Ali, nisam htio razočarati suprugu. Neka i dalje bude oduševljena kako je to Arni znao sam od sebe.
bravenet.com