Arni je pošandrcao
Kad smo jučer pošli na spavanje, sve je bilo kao i obično. Buba se uvaljala na trosjed, a Arni na svoj fotelj. Tako će biti veći dio noći. Pred jutro, naše će se beštijice preseliti u hodnik ispred naše spavaonice, i tu pričekati dok se ja probudim i izvučem iz kreveta.
Ne znam koliko sam spavao, ali lijepo sam sanjao. Sanjao sam kako se Arni uozbiljio i ne budi me više prije svitanja, a još manje noću.
I, baš kad sam najljepše sanjao osjetim kako me netko budi. Prvo sam pogledao prema prozoru. Vani je bio mrkli mrak. Znači još je noć. Onda sam pogledao na sat. Bilo je negdje oko dva sata ujutro.
Već sam se pobunio i počeo gunđati: «Arni, koj' te je vrag spopal da me budiš u tako sitne sate?»
Ali, nije me budio Arni. Bila je to Buba. Nježno, ali ipak dovoljno energično, Buba me je budila: «Dođi brzo, Arni je pošandrcao.»
Pokušao sam razuvjeriti Bubu u tako nešto, ali ona je bila uporna. Morao sam napustiti topli krevet i poći s Bubom u dnevni boravak, da vidim kako je to Arni pošandrcao.
Kad sam upalio svjetlo u dnevnom boravku, imao sam što vidjeti.
Ako ste pomislili da je Arni ponovno preglodao noge od stolaca, moje stare i nove papuče, prevarili ste se. Kao i ja.
Arni je ležao na svojem fotelju, ali ne kao obično s glavom na naslonu za ruke.
Ali, Arni nije samo ležao. Arni se meškoljio i pokušao se namjestiti nekako drugačije.
Glava mu je visjela skoro do poda, a stražnjim se nogama uporno pokušavao zakvačiti za naslon fotelja.
«Evo!» - rekla je Buba: «Potpuno je pošandrcao. To radi još od kada si otišao spavati.»
Na moje pitanje zašto to radi, Arni se nije ni osvrnuo. Nije se dao smetati. Samo se i dalje pokušavao stražnjim nogama zakvačiti za naslon fotelja.
Upitao sam Bubu da se Arni nije na brijegu možda najeo ludih bobica.
Ali, nije.
A, onda se sjetila da se Arni nakon što smo mi otišli na spavanje raspitivao o šišmišima. Zanimalo ga je kakve su to životinje i kako to da on ne poznaje ni jednoga. Buba mu je tada objasnila da šišmiši danju spavaju i lete samo noću, pa ih se čak neki ljudi plaše, kao da su nekakva noćna čudovišta.
«Hm!» - promrmljao je Arni: «To bi moglo biti zabavno. Ionako moram malo glumiti šišmiša.»
Zašto mora glumiti šišmiša, to Arni Bubi nije objasnio. Samo je od Bube zatražio još podataka o šišmišima. Da bi mogao što bolje odglumiti šišmiša. Nije bio oduševljen kad je čuo da šišmiši love i jedu kukce. Već je htio odustati, ali ipak se predomislio.
«Dobro,» - rekao je: «mogu biti i malo gladan.»
Kad mu je rekla da šišmiši spavaju naglavačke, zakvačeni nogama za strop, ozbiljno se zabrinuo: «To moram odmah naučiti.»
To je bio Bubin izvještaj: «Vidiš da pokušava spavati naglavačke kao šišmiš. Sigurno je pošandrcao. Daj, uvjeri ga da nije šišmiš. Već se cijelu noć meškolji na tom fotelju, pa ne mogu spavati.»
Još malo pospan počeo sam: «Arni, ne možeš biti šišmiš. Šišmiši lete, a ti ne letiš.»
«Ako sam već jednom mogao biti leteće dlakavo čudovište, zašto onda ne bih mogao letjeti?» - zarežao je Arni, i ponovno se pokušao zakvačiti stražnjim nogama za naslon fotelja.
«Evo, vidiš, glava mi visi, pa sam već napola naglavačke. Još samo da se naučim zakvačiti stražnjim nogama, bit ću k'o pravi šišmiš.»
Pokušao sam smisliti nekakvo lukavstvo. I, sinulo mi je.
«Čuj, Arni, šišmiši sada više ne lete. Negdje su se zavukli i spavaju zimski san. Prespavaju tako cijelu zimu.»
Arni se nije dao smesti: «Baš dobro, ja volim spavati.»
I, nastavio vježbati spavati kao šišmiš.
Ali, Buba je odmah shvatila kuda ja ciljam, i pomogla mi: «Znaš Arni, kad spavaš onda ne možeš spelavati tvoje huncutarije.»
Kad je to čuo, Arni je odmah podigao glavu i sjeo u fotelj. Uspravno. Ne više naglavačke. Pogledao me je upitno, na što sam ja samo klimnuo glavom.
«E, onda ja više ne ću biti šišmiš.» - pomirio se Arni s Bubinim argumentima o spelavanju huncutarija.
«Dobro, Arni, a zašto želiš biti šišmiš.» - sada već mirnije, upitao sam Arnija.
«Pa, to je bar jasno. Da mogu otići u kafić «Kod veselog šišmiša». Veseli jesam, samo još moram odglumiti šišmiša, da me pustiju nutra.»
Sada mi je sve postalo jasno. Arni je jučer opet virio u ekran mojega kompjutora dok sam ja tražio što ima nova na forumu.
Objasnio sam Arniju da se kafić tako zove, ali da ne mora biti šišmiš želi li svratiti u kafić «Kod veselog šišmiša.»
Arni je bio oduševljen, a i Buba je bila zadovoljna. Sada svi konačno možemo mirno spavati.
Ali, tek što sam ponovno zaspao probudio me je Arni: «Čuj! Smijem li ja u tom kafiću spelavati huncutarije, iako nisam šišmiš?»
Kad sam mu odgovorio potvrdno, odjurio je natrag u dnevni boravak.
Već sam se poveselio da ću sada mirno odspavati do jutra.
Ali, jok.
Nisam pošteno ni zaspao, kadli me je Arni ponovno probudio: «Kak' da uđem u kafić, kad je kompjutor ugašen?»
Objasnio sam Arniju da u dva sata ujutro sigurno u kafiću nema nikoga, pa nema s kime spelavati huncutarije.
Ali, Arni nije povjerovao.
«Kad mi ti nećeš uključiti kompjutor, onda idem probuditi Bubu.» - uvrijedio se Arni, a ja sam konačno zaspao.
Kad sam se ujutro probudio, Arni i Buba spavali su u hodniku ispred naše spavaće sobe, kao i obično.
Vjerojatno sam sve to sanjao.
Ipak, javite mi ako su Arni i Buba noćas spelavali huncutarije u kafiću.
Simba je noćas čekala da netko naiđe u kafić upravo oko dva sata izjutra.
Možda se srela s Arnijem i Bubom? Pa su onda utroje spelavali huncutarije.
bravenet.com