Kako je Arni postao curica
Jutros sam po običaju opremao Arnija za jutarnju šetnju. Sve bi bilo kao i obično da se Buba sakrila. Ali, danas nije. Znatiželjno je promatrala kako Arniju stavljam ogrlicu.
Nekako mi se učinilo da bi možda i Buba htjela poći s nama.
Za one koji ne poznaju Bubu, Buba ne voli ni ogrlicu, ni lajnu, ni šetnju. Pa, kad je vrijeme šetnji Buba netragom nestane i sakrije se tamo gdje je samo Arni može pronaći. Ali, Arni, kao solidaran pas, ne želi otkriti Bubino skrovište. Tako bude uvijek prije polaska u šetnju. Čim Arni i ja iziđemo kroz vrata, Buba napusti svoje skrovište i već je na svojoj izvidnici, prozoru u dnevnom boravku.
I, tako sam ja, naivno misleći da bi i Buba pošla s nama, stavio Bubinu roza lajnu u džep od vjetrovke i prihvatio Bubinu ogrlicu. Buba je bila tako iznenađena da se nije stigla sakriti, pa sam joj uspio staviti ogrlicu. Ali, dok sam ja otvarao vrata, Buba je nestala. Znači, od zajedničke šetnje Arnija i Bube ništa.
Arni je već veselo čekao pred dvorišnim vratima spreman za šetnju. U sjedećem stavu, naravno, i čekao da mu zakvačim lajnu.
Šetnja je počela uobičajeno. Prvo malo uz ulicu, pa onda malo niz ulicu.
Arni je veselo kaskao uz mene, šnjofkao tragove uz ograde, i naravno, ostavljao svoje poruke.
Put nas obično vodi uz kuću koju čuvaju Don i Reks. Don i Reks vezani su lancem svaki za svoju žicu. Svaka je žica s obje strane učvršćena za tlo tako da Don i Reks mogu nadzirati cijeli svoj teren i braniti pristup svima koji bi htjeli ući u njihovu kući. Oni, pak, iako dobri čuvari, nemaju pristup u kuću. Nažalost.
Don ponekad uspije otkinuti svoj lanac sa žice, pa onda, onako jadan s onim lancem, pokušava naći društvo.
Arni i Don se poznaju i prijateljski razgovaraju, ako se Don uspije, s onim lancem, dovući do ceste.
Tako je bilo i jutros.
Don se, zapetljan u onaj nesretni lanac, nekako dovukao do ceste i došao nas pozdraviti.
Arni baš i nije obraćao pažnju na Dona, jer je bio zabavljen čitanjem poruka koje su na obližnjem stablu ostavili drugi psi pri prolazu kroz našu ulicu.
Kad se Don približio, dogodilo se nešto neobično.
Don se odjednom počeo smijati i valjati od smijeha. Očito da nije izgubio smisao za humor, usprkos onome lancu kojega je vukao za sobom.
I, počeo je zadirkivati Arnija.
Arni na tu Donovu provokaciju i zadirkivanje uopće nije reagirao. Ni njemu, kao ni meni nije bilo jasno što je Donu tako smiješno i zašto se Don smije Arniju.
Ali, kad je Don počeo Arnija njuškati ispod repa, Arni se od najmiroljubivijega psa pretvorio u najratobornijega.
A, Arni je inače jako dobroćudan pas.
Arni je tako zalajao na Dona da sam se uplašio za Donovu sudbinu. Bilo je to prvi puta da se Arni tako neprijateljski ponio prema bilo kome. To do sada još nikada nije učinio. Očito je da ga je zasmetalo Donovo njuškanje na njemu nepoželjnome mjestu.
I Don je bio iznenađen. Ne samo iznenađen, nego i uplašen. Podvio je rep i otrčao prema svojoj kući. Što dalje od srditoga Arnija.
Arni i ja samo smo se pogledali i nije nam bilo jasno što je Donu bilo smiješno i zašto je počeo njuškati Arnija na nezgodnom mjestu.
Arni je sjeo i pitao: «Idemo dalje, ili ćemo se vratiti kući?»
Kako je bio lijep dan bilo bi šteta zbog nekakvog čudnog incidenta prekinuti šetnju. I, Arni i ja nastavili smo uobičajenu šetnju.
Ali, odmah iza raskršća sreli smo susjedu kako šeće Sabu. To je ona kujica koja Bubi i Arniju dojavljuje dolazak poštara. Dugo se već nismo vidjeli, jer Saba obično šeće susjedu u drugo vrijeme. Pa čak idu i drugim smjerom. Danas smo se, eto, sreli.
Ja sam sada bio na oprezu kako će se ponašati Arni prema Sabi.
Ali, Saba i Arni prijateljski su se pozdravili, i odmah počeli dogovarati novu taktiku za plašenje poštara.
Nakon onih uobičajenih: «Dobro jutro. Dobar dan. Kako ste? Dugo se nismo vidjeli.» - naša je susjeda iz druge ulice upitala: «Kaj ste Arnija i Bubu ostavili doma? Vidim da ste Arniju nabavili curicu. Kak' se zove ova prekrasna curica? Jako je slična Arniju, ali čini mi se da je malo krupnija. Kak' zidete na kraj s tri pesa? S Bubom, Arnijem i s ovom novom curicom?»
Onda se malo zamislila i dodala: «Joj, ak' buju Arni i ova vaša nova curica imali mlade, preporučam se za jednoga. Baš su mi lepi ovakvi kuštravi.»
Arni i ja samo smo se pogledali i ja sam objasnio susjedi da je to upravo Arni i da on nije nikakva naša nova curica.
Kad smo se vratili kući ispričao sam supruzi što nam se sve putem dogodilo i kako je susjeda u Arniju prepoznala curicu. To mi nikako nije bilo jasno. Možda se samo zafrkavala s obzirom da Arni baš i nije pravi dečko, što, ali, susjeda nije mogla znati.
Tada se supruga počela smijati: «Pa, to je jasno k'o sunce. Ti si jutros zabunom Arniju stavio Bubinu roza lajnu, a onu plavu, Arnijevu, ostavio si kod kuće. I, susjeda je na osnovi roza lajne zaključila da je Arni curica. A, možda je to prepoznao i Don. Ha! Ha! Ha!»
Pouka.
Dobro pazite na boju lajne, kojom vas vaš ljubimac izvodi u šetnju, da vas odjednom umjesto dečka ne bi šetala, njemu jako slična curica.
bravenet.com