Priča o Argiću
Argiću to i nije pravo ime. Njegovo je pravo ime Argi, i onda slijedi cijela kobasica kojekakvih imena njegovih slavnih predaka. Jer, Argić, alias Argi, iz plemenite je porodice i pasmine. S mnogo predaka, pravih svjetskih šampiona.
Budući da je Argi jako umiljat pas, i voli se maziti, svi ga iz milja zovu Argić. Bez one kobasice drugih imena.
Argića poznaje i voli mnogo ljudi, jer njegovi su vlasnici otvorili ugodan kafić, nakon povratka iz tuđine. A, Argić je dio inventara toga kafića.
Kafić ima veliku terasu s mnogo stolova i stolica. I, ti su stolovi i stolice gotovo uvijek puni, jer svi iz okolice vole dolaziti upravo u taj kafić. Jedan od razloga je, osim dobre kave, upravo Argić. I, njegov način ophođenja s gostima.
Argić se, naime jako voli maziti. I, očekuje da ga svaki gost u kafiću pogladi i počeše iza ušiju. To naprosto obožava. A, još više voli kad ga netko od gostiju počeše po leđima, tamo negdje iznad repa. U tome upravo uživa, i sav sretan, pritom, cupka stražnjim nogama.
Po još nečemu je Argić poznat svim gostima. Umiljava se kao mačkica, tako da se malo nasloni na onoga tko ga pri dolasku još nije pogladio i počešao iza ušiju.
I, očeše se pritom o gosta.
Na taj način gosta podsjeti da obavi taj dio obreda pri dolasku u kafić. Stari gosti tu proceduru već poznaju i nikako ne propuštaju pozdraviti Argića, tako da ga počešu iza ušiju ili iznad repa. A, Argić dobro pazi da netko ne bi ušao u kafić i ne bi ga pozdravio. Takvi su uostalom rijetki, jer u kafiću su uglavnom stalni gosti.
Argić ima još jednu dobru osobinu. Voli sve ljude i ako je netko u nevolji odmah će priskočiti u pomoć.
Ali, jednoga se dana dogodilo ono što se moralo dogoditi. Prije ili kasnije.
Na terasu kafića stupio je novi gost.
A, taj novi gost nije znao da prvo mora pozdraviti i pogladiti Argića.
Novi je gost stao pri ulazu i pogledom tražio slobodno mjesto.
Osim Argića, i gosti su uočili došljaka, i veselo očekivali ono što je moralo uslijediti.
I, konobarica je već pripremila potreban pribor. Veliki ručnik.
Došljak je bio visok i krupan čovjek, upravo ga je bilo lijepo vidjeti.
Dok je došljak birao gdje bi mogao sjesti, polako mu je i smireno prišao Argić.
Ali, novi gost nije znao da Argića treba pozdraviti.
To je znao Argić.
Svakoga novoga treba pozdraviti, i upoznati ga s lokalnim običajima.
I došljak je uočio Argića, ali kako Argić nije pokazivao nikakve znakove agresivnosti, došljak na njega više nije obraćao pažnju.
Tada se Argić novome gostu počeo umiljavati, i jednostavno se, kao mala mačkica, samo malo na njega naslonio.
A, gost, iako ljudina od skoro dva metra, složio se na tlo koliko je dug i širok.
Argić je tada ocijenio da se gostu nešto dogodilo i treba mu pomoći.
A, kao pas nije znao pružiti nikakvu drugu pomoć osim gosta prijateljski oblizati.
I, naš je došljak, začas, bio mokar od glave do pete.
Jer, Argić baš i nije sitan pas, iako se ponaša poput male mačkice.
Zaboravio sam na početku priče napisati, da je Argić rijetko krupan primjerak prave argentinske doge.
bravenet.com